Panleukopenija mačaka je vrlo zarazna akutna virusna bolest (parvovirus; FPV) domaćih mačaka i zvijeri iz porodice mačaka. Zahvaljujući vrlo raširenoj vakcinaciji učinkovitim vakcinama, bolest se razmjerno rijetko javlja među domaćim mačkama. No, broj oboljelih divljih i necijepljenih mačaka je znatno veći.
Bolest se očituje povraćanjem, proljevom, dehidracijom, povišenom temperaturom ( oko 41°C ), iscjetkom iz očiju i nosa, te općom slabošću. Usljed oštećenja koštane moždine i limfnog sustava, smanjuje se i broj leukocita ( leukopenija ).
Ne započne li terapija na samom početku bolesti, životinja najčeće ugine za oko 5 dana.
2. VIRUSNI PERITONITIS MAČAKA (Mačji koronavirusni vasculitis)
Virusni peritonitis je slabo prenosiva zarazna bolest mačaka uzrokovana virusom iz porodice Coronaviridae. Bolest je sporog tijeka, ali je gotovo uvijek smrtonosna.
Glavni simptomi bolesti su trajna temperatura, dehidracija, mršavljenje, slabokrvnost, žutica, a obavezno se javlja i ascites. Ascites označava nakupljanje tekućine u trbušnoj šupljini uslijed čega se deformira trbuh. Nije poznat nikakav učinkovit tretman nakon što se jave simptomi. Bolest traje od 2 tjedna do 2 mjeseca. Najčešće životinje ugibaju tijekom petog tjedna bolesti.Virusi peritonitis mačaka se može prevenirati cjepivom koje je učinkovito u 60-90% slučajeva.
3. VIRUSNI RINOTRAHEITIS MAČAKA ( Respiratorno oboljenje mačaka )
Respiratorno oboljenje mačke lako se prenosi s jedne na drugu mačku kapljicama u zraku od kihanja i kašljanja. Mačići mogu uginuti od ove bolesti, osobito ukoliko dobiju upalu pluća.
Mačke s respiratornim oboljenjem imaju vodenkasti ili ljepljivi iscjedak iz njuškice/nosića, kao i ranice na ustima, upaljene oči, i groznicu. Većina respiratornih bolesti izazvana je jednim ili dva virusa – virusom mačijeg rinotraheitisa ili mačijim kalicivirusom. Rinotraheitis ima teži oblik i može izazvati i pobačaj kod skotnih mačaka. Vakcina protiv ova dva virusa obično se daje u pojedinačnim dozama. Veterinari mogu koristiti bilo vakcina u injekciji ili primijeniti vakcina kroz kapi za nos.
Poznato je još jedno respiratorno oboljenje koje izaziva oraganizam Chlamydia psittaci. Iako se nekada nazivala pneumonitis, oboljenje primarno izaziva zapaljenje očiju i nosa. Ovo je oboljenje također moguće kontrolirati vakcinama.
4. LEUKEMIJA
Leukemija mačke je virusna ( retrovirus ) bolest koja zahvaća leukopoetski sustav mačke. Najuočljivija karakteristika bolesti je stvaranje zasebnih, najčešće zloćudnih tumora u različitim dijelovima tijela, a posebice u limfnim čvorovima mezenterija ( limfni čvorovi opornjaka crijeva ), jetre, timusa i slezene. Uslijed razgradnje koštane srži javlja se slabokrvnost i opada broj trombocita ( trombocitopenija ). Smanjeni broj trombocita onemogućava zaustavljanje krvarenja, stoga se javljaju brojna sitna krvarenja. Zbog oštećenja bubrega javljaju se edemi i uremija. Kad nastupi imunosupresija, životinja može uginuti i od inače bezopasnih bolesti.
Danas na tržištu postoje brojna cjepiva protiv te bolesti ( Leucocell, Leucorifellin ).
5. INFEKCIJA MAČJIM VIRUSOM IMUNODEFICIJENCIJE (Feline Imunodeficiency Virus infection)
Infekcija mačjim virusom imonodeficijencije je uzrokovana virusom iz porodice Retroviridae ( FIV - Feline Imunodeficiency Virus ). Bolest se povremeno pojavljuje u mačaka diljem svijeta. Infekcija dugo može ostati prikrivena.
U slini zaraženih mačaka ima puno virusa pa su ugriz glavni načini prijenosa i širenje bolesti. Mačke koje se slobodno kreću ( domaće i divlje ), pogotovo stariji mužjaci predstavljaju najveću opasnost.
Nakon infekcije nastupa prolazno razdoblje vrućice koje prate simptomi oslabljenog rada limfnog sustava. No, većina mačaka se brzo 'oporavi' i proživi mjesece ili godine prije no što nastupi imunodeficijencija. Tada se javljaju simptomi svojstveni za imunodeficinenciju - nedovoljna obrana organizma od mikroba. Stadiji bolesti su analogni onima koje trpe ljudi inficirani HIV-om. U početku bolesti javi se vrućica, a potom slijedi slabokrvnost, mršavljenje, te opća klonulost organizma. Uslijed nedostatnog imunog odgovora, u tijelu se razvijaju brojne sekundarne infekcije. Kako oslabljen imuni odgovor ostavlja otvorena vrata razvoju različitih tumora, često se javljaju i različite neoplastične promjene.
Životinja ugiba za 1-6 mjeseci nakon pojave simptoma imunodeficijencije.
Protiv ove bolesti nema cijepiva.
6. BJESNILO ( Rabies)
Sve toplokrvne životinje (psi, mačke, krupne životinje i posebno divlje životinje) mogu se inficirati virusom bjesnila. Budući da bjesnilo predstavlja opasnost i za ljudska bića u mnogim je državama vakcinacija psa i mačaka obavezno. U Sjevernoj Americi, bjesnilo je uglavnom prisutna među divljim životinjskim vrstama, osobito rakunima, jazavcima, lisicama, i šišmišima. Kod nas je bjesnilo prisutna kod mnogih divljih životinja, prevashodno lisica i manjeg broja domaćih životinja.
Bjesnilo izaziva virus koji napada nervno tkivo. Bolest se razvija tijekom perioda od 10 dana do nekoliko mjeseci. Zaražena životinja se povlači i izbjegava kontakt s ljudima i drugim životinjama. U nekim slučajevima životinje postaju neuobičajeno agresivne i čak imaju sklonost napadanju. Do smrtnoga ishoda dolazi nakon što životinja zaražena virusom bjesnoće pokaže znake oboljenja.
Bjesnilo se širi ugrizom ili pljuvačkom zaražene životinje. Radi toga se nevaksinisana mačka koja se upusti u tuču s divljom životinjom, ili koja ima ugriz nepoznatoga podrijetla, može smatrati potencijalno zaraženom bjesnilom. Nakon što je klinički utvrđena dijagnoza bjesnila, životinju je neophodno eutanazirati (humano uspavati) i bolest potvrditi patohistološki.
Ukoliko su ljudi izloženi zarazi, u ranoj fazi zaraze mogu biti uspješno vakcinisane. Liječenje je neprijatno i izuzetno skupo.
Mačke treba cijepiti protiv bjesnila u starosti od 14 sedmica i nešto starije, i nanovo svake godine revakcinisati, (U Bosni i Hercegovini vcakcinacija mačke nije zakonska obaveza ali vakcinacija možete obaviti po preporuci veterinara). U nekim državama revakcina se obavlja svake 3 godine.